Novi portreti majstora Žmegača

Akademik Viktor Žmegač bio je spriječen doći na predstavljanje svoje nove, dvadesete na hrvatskom jeziku napisane knjige Portreti gradova, no to nije spriječilo da se događaj njezine javne prezentacije ne pretvori u istinsku svečanost knjige.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2019.

Ubrojimo li i ponovljena izdanja, naglasio je glavni urednik Matičina nakladništva Luka Šeput, ovo je jedanaesta knjiga Viktora Žmegača objavljena pod znakom Matice hrvatske koja se stoga s ponosom može nazvati Žmegačevim izdavačem. Šeput je u uvodu velikom humanistu, znanstveniku, povjesničaru književnosti, germanistu i kulturologu još jednom zahvalio na ukazanome povjerenju za nakladničku skrb jer Žmegačeva djela „toliko često puta isticanu pripadnost Hrvatske Europi čine ne samo žuđenom projekcijom nego i stvarnom činjenicom“.

Nova Žmegačeva knjiga svojevrsni je nastavak Četiriju europskih gradova objavljenih 2017. kada se akademik prvi put odlučio pozabaviti kulturnom poviješću europskih gradova. Prema vlastitoj zabilješci, autor je svoje nove zapise odlučio nasloviti „portretima“ jer „ta francuska riječ ne označava samo vrstu likovne umjetnosti nego i krajolik, prilike i društvenu sredinu“. Novom knjigom, istaknuo je Šeput, profesor Žmegač zaokružio je svoju viziju kulturne povijesti staroga kontinenta, koja je počivala i koja se razvijala u velikim urbanim središtima, kao mjestima obrazovnog, gospodarskog i uopće intelektualnog napretka.

Akademik Krešimir Nemec ustvrdio je kako su suvremeni gradovi, simboli uništavanja prirode, ujedno i mjesta razvoja najuzvišenijih nagona ljudske vrste, a upravo je ta dimenzija u središtu pozornosti knjige. Izbor gradova, Londona, Venecije, Münchena i Sankt Peterburga, u isti mah je i objektivna i subjektivna, a primjer Venecije pokazuje da veličina grada ne mora biti u izravnoj vezi s iznimnom prošlošću i kulturnom relevantnošću grada.

„Knjiga se temelji na sinkronom i dijakronom pretapanju kulturnih sfera, s jednakom kompetencijom pokriva brojna područja, a fascinira ne samo svojom erudicijom nego i sposobnošću da suvremene senzibilitete pronađe i prepozna u povijesti“, kazao je Nemec objasnivši da se ključ za čitanje „knjige projekta“ krije u njezinu podnaslovu jer to su, prije svega, kulturnopovijesni prikazi oblikovani podjednako oko svih područja visoke i niske, tradicionalne i suvremene kulture.

Stoga knjigu treba promatrati u kontekstu cjelokupna Žmegačeva opusa čiji je koncizan, istodobno slojevit i jezgrovit presjek dala Dubravka Oraić Tolić. U izlaganju ona je otvorila pogled na Viktora Žmegača kao književnog znanstvenika i esejističkog kulturologa te detektirala sedam aksioma upisanih u temelje njegove znanstvene karijere, koji se mogu sumirati kroz isprepletenost književnosti i zbilje, pri čemu književnost nije samo zrcalo stvarnosti nego aktivan sudionik društvenih promjena. Žmegačeva interdisciplinarnost zrcali se i u njegovu kulturološkom radu podijeljenom u četiri tematske cjeline: grad kao kulturna destinacija, glazba kao fascinacija, Njemačka kao kulturna profesija i Europa kao opsesija, a cjeline su se spojile i ispreplele, naposljetku, i kroz novu knjigu.

„Napisao je dvije prekrasne knjige o gradovima i kroz njih utemeljio europsku metropologiju, esejistiku o europskim gradovima ponovno zasnovanu na asocijativnim portretima gradova“, kazala je akademkinja Oraić Tolić ocijenivši njegovo jedinstvo klasične maksime „poučno i zabavno“ i neopisivu, zadivljujuću, enciklopedijsku erudiciju kao izvrstan „recepcijski mamac“ za čitatelja. Žmegač o gradovima govori znalački, u elegantnom diskursu, a akademkinja ga je, kako bi opisala njegovu veličinu, nazvala „majstorom“ jer je „u književnoj znanosti važan, ima prepoznatljiv stil i međunarodnu recepciju“. Za kraj, akademiku Žmegaču Krešimir Nemec podastire vrijedan prijedlog: „Sljedeća knjiga: Atena, Rim, Budimpešta, Istanbul!“

U znak zahvalnosti Matica hrvatska je akademiku Žmegaču u povodu 90. rođendana objavila i posebnu knjižicu s esejima Dubravke Oraić Tolić i hajdelberškog profesora i Žmegačeva kolege Dietera Borchmeyera o hrvatskom i njemačkom dijelu profesorova opusa, te s iscrpnom bibliografijom.